Kažu, prvi polumaraton se pamti. Iskreno, ja pamtim svaku utrku.
Svaki trkački događaj, meni je super iskustvo pa teško mogu objektivno ocijeniti neku utrku.Da bi i vama bilo super vrijeme je za navući tenisice i krenuti peglati ceste.
Peglanje savskog nasipa i maksimirske šume dovelo me do glavnog grada Mađarske.Ova utrka ima posebno mjesto u mom kratkom trkačkom stažu. Moja prva internacionalna utrka, i mjesto gdje sam ostvarila svoj PB (personal best) u polumaratonu.
Ako se ikada uhvatite da googlate u potrazi za nekom utrkom, uzmite u obzir Budimpeštu. Zašto baš nju? Prvo, zato jer je prijestolnica Mađarske stvarno prekrasna. Drugo, zbog ekonomske krize jako je jeftina. Startnina je svega 190 kn, a za 50 kn možete pojesti obrok i popiti pivu na središnjem gradskom trgu.Treće, ako živite negdje u središnjoj Hrvatskoj jako je blizu, tek 4 sata od Zagreba. Četvrto, ako trčite utrke po Hrvatskoj, a na startnoj listi nema Kenijaca i Etiopljana postolja sigurno pripadaju Mađarima. U Mađarskoj je rekreativno trčanje jako popularno, tako da će vas na startu dočekati oko 20 000 ljudi. A trčite li njihov glavni trkački događaj u zemlji, maraton u 9. mjesecu možete očekivati i 40 000 trkača. Evo još nekih detalja koji će vas možda privući. Zajedničko zagrijavanje svih sudionika s instruktorom prije početka, ravna i zanimljiva staza, glazba na 9 lokacija, dobro raspoređene okrijepne stanice, navijači duž cijele trase te odličan goodie bag s kvalitetnom trkačkom majicom. I ništa manje važno, ako iscrpite tijelo odmor možete potražiti u nekim od brojnih termalnih bazena kojima Budimpešta obiluje.
Sada malo o samoj stazi. Staza prolazi samim središtem grada pa ako niste u mogućnosti ostati više dana i razgledati, ubiti ćete dvije muhe jednim udarcem. Start i cilj je na Margaret otoku nasred Dunava. Otok je zelena oaza grada i mjesto gdje se lokalci rekreiraju. Nakon što prijeđete most uživati ćete trčeći Budimom. Poviše vas nizat će se Ribarska tvrđava, Budimski dvorac, Citadella a prolazi se pokraj Lančanog i Mosta slobode. Nakon 10 kilometra, Petofi mostom prelazi se u Peštu. Tu se trči budimpeštanskom promenadom odakle možete uživati u pogledu na Budim i put koji ste već osvojili:) Staza dalje vodi prema Parlamentu, a kada prolazite iza njega, očara vas njegova grandioznost. Parlament je treći najveći na svijetu, a budući da je cilj blizu poželite da je ipak malo manji :). Zatim slijedi mali okret, prelazak Margaret mosta, zadnja dva kilometra po otoku i cilj je tu :).
A kako je moje osvajanje Budimpešte izgledalo? Kašnjenje na start, preskakanje ograde i panično traženje kolega iz kluba. Probijanje između ljudi i olakšanje kad sam ih našla. Za sve je kriva pretjerana hidracija :). Tempo od 5.27 min/km koji nam je trener odredio djelovao mi je kao znanstvena fantastika, pa sam putem šutjela i štedjela energiju. Svi koji me poznaju znaju da kod mene ne važi ona, šutnja je zlato :). Kilometri prolaze, i uopće se ne osvrćem na njih, nego istinski uživam u atmosferi i vizurama. Osjećam se super i mislim se , možda i taj trener i nije tako lud, pa ovaj tempo je super. Na 14. kilometru par cura iz kluba se odluči odvojiti. U glavi konfuzija. Pa nitko nema Garmin, a aplikacije nam ne rade jer smo u roamingu. Osjećam se dobro, ali ako sada ubrzam hoću li izdržati do kraja? Nakon kratke borbe u glavi za/protiv napuštanja grupe, ipak odlučim poći za curama. U dobroj smo formi, pa ako mogu one mogu i ja :). Vrijeme je da pokušam trčati po osjećaju, slušajući svoje tijelo. Dobra odluka, ostvarila sam i negativ split. Strah da ću ostati bez energije me uspori na početku ali se isplati na kraju. Povukla sam zadnja dva kilometra koliko god sam mogla. Ulazeći na otok, navijanje publike a pogotovo ljudi iz kluba dalo mi je dodatnu energiju pred sam kraj. Kad sam čula svoje ime, pod navalom adrenalina jurila sam kao sumanuta. Ni Bolt na 100 metara mi nije bio ravan tada :). Možda je i to razlog što na svim slikama s cilja izgledam kao na umoru. Sve za koju sekundu manje! PB je tu 1:53:11. Apsolutna sreća i vrijeme za slavlje uz pivo s ekipom.
Ukratko ili naširoko to vam je moj osvrt na polumaraton u Budimpešti. Oduševljena sam gradom, stazom, utrkom, hranom, ekipom….ma svime !!!!
Kao što sam rekla na početku, meni je na svakoj utrci odlično, bilo da se radi o maloj lokalnoj utrci ili velikom događanju. Sreća je zagarantirana. Za sve koji žele biti sretni recept je tu…samo probajte!!!
Lucija
