Ljeto je bilo pakleno, treninzi su bili iscrpljujući – ali bio je gušt. Rano jutro, zora i izlazak sunca. Ili navečer, zalazak i noć – sve odrađeno prema planu. Hidratacija, med, gelovi, kombinacije razne, logistika sva. Rijeka dubrovačka, magistrala, Kantafig, Gruž, Lapadska obala, Uvala, Babin Kuk, Konavle, Šipan, Komolac-Brgat, uzbrdo nizbrdo, ponekad i traka za trčanje u nekom hotelu. Najbolji prijatelji ovog ljeta – Sony Sports MP3 i moj Garmin! Avio Karte odavno kupljene. Registracija za Berlin obavljena je daleko ranije.

Nakon dolaska u Berlin, odlazim ravno na mega trkački sajam “Berlin Vital”. Zaista impresivan sajam – ponuda poznatih brendova, i nekih novih za koje nikad nisam čuo. Rekviziti, roba, teniske, hrana, sprave, putovanja, maratoni u drugim destinacijama, suplementi, masaže, savjeti, registracija, čak i izotonični Erdinger! Raj za nabrijane! Tisuće ljudi, tisuće trkača iz cijelog svijeta. Na ovakvim mjestima se vidi kako je trčanje definitivno no.1 i najmasovniji sport na svijetu!

berlin daniel

U subotu razgledavanje Berlina uglavnom pješke. Lijepo vrijeme, na suncu vruće, u hladu freško, poneki U-Bahn i pokoji tramvaj da se skrate dionice. Garmin mi je izmjerio taj dan preko 18.000 koraka. Hm, malo previše za dan prije maratona…. Nakon povratka u hotelsku sobu samo sam pao na krevet, a onda nakon pola ure skočio da ne zaspem i počeo pripremat stvari za ujutro tako da nakon buđenja samo uletim u teniske i majcu, shorts, i da sve bude na svom mjestu. Buđenje u 6:00.

Doručak i oko 6:30 iz hotela na U-Bahn sve do Haupt Bahnhof i onda pješke do prve zone za ostaviti stvari, security i prva posjeta WC-u. Nakon toga podjela u zone za start, meni je bio dodjeljen F startni blok, dakle start u drugom valu, jer su stavljali ljude prema ostvarenim ranijim maraton rezultatima. Ali eto ti mene vec u 07:45 na startu u F- bloku ja i nekolicina, okolo bas sve prazno. Opet moram na wc, psihićki ovaj put. Više puta wc. Došao sam prerano. Hladno ujutro ali ok, mislio ja da ce biti balkanska organizacija, neće se znati ko pije ko plaća, 40.000 trkača međutim njemac je to sve srihtao unaprijed, vode i sokova na sve strane, wc kabine svugdje, adidas daje najlone za zamotat se da kako tako držiš toplinu, 08.00 je sati i par stupnjeva iznad nule….

berlin sanja

Pomalo okuplja se masa, svakih par minuta stižu stotine tisuće svak u svoj blok. Preko zvučnika organizator pušta glazbu, te najavljuje elitne trkače i svima želi dobrodošlicu. Skoro će 09:00. Toplije je, i zrak, i guzva ljudi je zagrijalo sve oko mene. Opet sam bio na wc-u. Nije više prazno u F- bloku, sad je prava gužva. Startao je prvi val. Naš blok polako šeta naprijed prema startnoj liniji. Bio sam medju prvima u mom bloku. Muzika, ritam, odbrojavanje, i start! Krenuo je i F-blok, pa krenem i ja…

Kilometar po kilometar Berlina, dosta ravno, tu i tamo blaga uzbrdica kad se prelazu mostovi, uglavnom odlično sve. Nakon prvog kilometra sam shvatio da je ovaj maraton spektakl jer je toliko rulja navijala i bodrila da si imao osjecaj da je cilj iza svakog kantuna. Na nekim dionicama bilo je malo teško preteći sporije trkače, tj sve je bilo ok, samo se trebalo jako dobro paziti kao da si na autoputu i umjesto vozila sve je puno trkača koji idu raznim brzinama, ali svi idu, svi krstare ulicama trgovima Berlina!

Strecke-Laeufer_4

 

Na 11-tom kilometru na Alexander Platzu i točno prema dogovoru sretnem Sanju, Marka, Eriku i Niku, stanem par sekundi se javit, osmijesi, poljupci, i krenem dalje. Mislim se nevjerojatno da sam ih uspio prepoznat jer od starta nisam vidio ni jedan metar praznoga ni s jedne ni s druge strane, sve puno navijača, promatrača, berlinera! To me fasciniralo tamo sve to skupa, koja pordška lokalaca nejvjerojatno. I navodno grad utrži 22 miljuna eura tog tjedna kad je Berlin maraton! Pa naravno da navijaju i navijaju i skaču od sreće! Lokalni jednako uživaju u dogadjaju koliko i sami trkači. Svaki mali trg je imao muziku, uživo, tu i tamo poneki DJ, samba, salsa, pa čak i zumba, cheerleaders i ostalo! Poneki stanar bi ispred svog stana u sporednim ulicama stavio zvučnike i pustio neku glazbu, ritam a ostali promatrači navijali pljeskali čak i imenom te oslove poneki jer vide ti ime na broju na majci. Sve skupa “sehr gut”. Cijelih 42 kilometra i s jedne i s druge strane, navijači promatrači baš trkački spektakl.

Moje trčanje je prošlo ugodno, negdje na 30tom kilometru počeo sam osjećat malo umor tj teške noge, može bit jer nisam dovoljno odmarao tih bitnih par dana prije utrke. Takodjer nakon 35tog kilometra je bilo tesko ubrzat, iscrpio sam sve zalihe i rezerve, ostao bez goriva, a na okrepnim stanicama sportski napitak je bio previše razvodnjen. Trebalo je ostat samo u tempu da ne padnem skroz. Sreća negdje na 3t-tom kilometru dijelili su Powerbar gelove pa sam jednoga maznuo, iscijedio i zalio s vodom. Još puno do cilja a osjecam pomalo se snaga vraca pa ubrzavam ali oprezno ipak da ne puknem. Kilometar dva do kraja, osjecaj dobar i vec opet idem dobrim tempom. Prije cilja jedno 250m prolazak kroz brandenburška vrata s ostalim maratoncima, neprocjenjivo, to nemože ni master card platit! Ulazak u cilj, masovan i močan! Osvojen je Berlin. Doslovno, Berlin maraton, maraton za doživiti!

 

Foto: Rainer Jensen dpa/lbn

Izlazak iz ciljne zone, ljudi uzimaju medalje, okrepu, neki ok, neki šepaju, potežu se, iscrpljeni, a sretni. Noge gore svima, a feeling nebeski! Obični ljudi koji nikad nisu istrčali jedan polu ili jedan cijeli maraton nikad neće doživjeti taj hiper osjećaj trkačkog uspijeha ulaska u cilj pogotovo uz osobni rekord, nikad neće im kroz vene strujati uzburkano krv s ponosnim srcem koje je izdržalo sve u komadu, s glavom koja je sve to vodila ka tom velikom ljudskom a opet pojedinačnom za neke ljude nepojmljivom uspjehu. Čestitanje svima, fotografiranje, piva točena, tuševi, wc, masaža. Njemci su sve to organizirali pametno s iskustvom da svih 40.000 trkača dobije maksimalnu pažnju, i sve što je dogovoreno pa čak i pri odlasku s utrke. Pošao sam po svoj drugi Erdinger, uzeo svoje stvari, istegao malo noge, i legao na travu, pod berlinškim suncem, pružio se i pogledao opet mog prijatelja Garmina s guštom – 3:25!

Komentari

komentar(a)