Trčim od sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Bilo je svakojakih zgoda, uvijek se desi neka nepredviđena situacija.
Jedne večeri ovoga ljeta, oko 20 sati, spustio sam se na igralište u Gospinom polju, jednu od omiljenih lokacija Du Runera. Htio sam odraditi lagani trening. Kad sam završavao prvi krug na putu mi se iznenada stvorio kučak veličine bigla. Pokušao sam ga izbjeći tako da sam ga preskočio, no ipak me uspio ugristi za lijevo koljeno. Pun adrenalina nastavio sam trčati, ali sam osjetio da mi teče krv iz rane. U sljedećem krugu zaustavio sam se pored djevojke i mladića koji su bili s kučkom. Rekao sam im da me kučak ugrizao i zamolio ih da ga odvedu s igrališta. Pokazao sam im ranu i krv, a oni su me počeli uvjeravati da je kučak dobar, da su maloprije trčale tri djevojke i da njih nije ugrizao.
Nastavio sam trčati i na moje iznenađenje, u sljedećem krugu, dočekao me bjesomučan lavež mog privezanog „prijatelja“. Ponovo sam se zaustavio i od bezbrižnog para zahtijevao da napuste igralište. Uvjeravali su me da je pas cijepljen, dobroćudan i da sam u stvari ja kriv jer sam ga pokušao preskočiti. Zaprijetio sam im da ću ih prijaviti policiji i tek nakon desetak minuta pristali su napustiti igralište, ne propustivši me nazvati čudakom.
Photo by 3sporta (md)
Uredno sam odradio trening i kada sam došao kući ranu sam posuo antibiotskim praškom za rane i stavio flaster. Ujutro sam se javio obiteljskom liječniku koji me savjetovao da se javim na Epidemiološki odjel Zavoda za javno zdravstvo. Liječnica mi je obradila ranu, posavjetovala me da ugrizne rane uvijek ostavim otvorene, te da sam trebao obavijestiti policiju. Cijepila me protiv tetanusa, obavijestila veterinarskog inspektora koji joj je savjetovao da obavezno kontaktira komunalne redare. Od njih je tražila da se na ulazu na igralište stavi tabla da je psima zabranjen ulaz. Od table još uvijek ništa.
Preporučila je da pokušam saznati ime vlasnika psa kako bi provjerili je li pas cijepljen. Kako to nisam uspio, primio sam cjepivo protiv bjesnoće.
I dan danas sam zahvalan neodgovornom i nemarnom paru, otvorili su mi oči. Što sam naučio?
Napad treba obavezno prijaviti policiji. Ako vlasnik psa ne želi reći ime, pokušajte ga slikati mobitelom, to može pomoći da se ustanovi je li pas cijepljen jer posljedice ujeda mogu biti kobne. Za vrijeme 4. kola Dubrovnik Run lige kad smo se Đivo i ja u prvom krugu spustili na put uz rijeku, pridružio nam se jedan kučak veličine vučjaka. Zaigrano je trčao pored nas, a vlasnik ga je pratio u autu dozivajući ga ne bi li ga zaustavio. Na kraju nas je prešao autom, prepriječio se na sredini ceste i pokušao uhvatiti svog ljubimca. Ovaj ga je elegantno zaobišao i nastavio trčati pored nas. Tračak nade ukazao se kada su iz suprotnog pravca naišli Igor, Stijepo i Mario ali na njihovu sreću, a našu nesreću našem je pratitelju naš tempo bio prihvatljiviji. Tješio sam se da imam 50 % šanse i trudio se da se što dulje zadržim u Đivovom društvu. Na kraju je naš pratitelj odustao i sve je dobro završilo. Nemam neki strah od kučaka iako je ovo već drugi put da sam ugrižen dok sam trčao.
Volim životinje, moja kći ima dva kučka, i mislim da su pravi problem vlasnici a ne životinje.
