Prvi Pelješac trail održan je u sklopu Rozariade, velike sportske manifestacije malog mjesta Vignja. Trail utrke održane su u tri kategorije; Đir kroz sela, Osvajanje grada Nakovana i Osvajanje vrha Pelješca – Sv. Ilije.
Rani početak utrke pretpostavljao je vrućinu i žegu na južnim padinama Pelješkog gorja. Nije bilo tako, vrijeme je bilo savršeno, oblačno, bez vjetra i temperaturom do 20 stupnjeva.
Lagani početak, 1,5 km od Vignja do Kućišta uz cestu, je odličan način zagrijavanja pred uspon koji stiže jako brzo, i ne završava jako dugo. Zavojita asfaltirana cesta se trči samo jer je smo tek na početku, ali strmi uspon natjerava sve na brzi hod. Sljedeća promjena krajolika je skretanje sa asfaltiranog strmog puta na još strmiju planinarsku stazu uz nadzor volontera na kontrolnoj točci (DVD Viganj i HGSS Orebić). Tu se odvojila tura do starog grada Nakovane.
Ruta sa kontrolnim točkama i okrepom
Naša staza za osvajanje vrha je markirana i lako ju je bilo pratiti, a tu su i pogledi na Pelješki kanal i Korčulu, koji ostavljaju bez daha, ako ga imate nakon jurnjave uzbrdo pokušavajući držati korak sa grupom. Budući da nisam iskustan trail trkač pokušavao sam samo držati priključak sa ostalima, uglavnom iskusnim trekerima, koji su opet pokušavali držati priključak za vodećim (Laky-em) koji je povećavao prednost što je uspon bio teži. Nakon jako dugog uspona slijedilo je malo trčanja po hrbatu i skretanje u borovu šumu. Ponovno volonteri na ključnom mjestu (KT2) pomažu da nema lutanja i gledanja u kartu, ali samim time ni odmora. Preživjevši prvi uspon teško je bilo zamisliti da nakon nekoliko kilometara trčanja u hladu borove šume, u društvu krda konja, kreće još gori uspon i vodi do vrha, Svetog Ilije.
Pobjednik prvog Pelišac traila – osvajanje vrha Pelješca: Lazar Badanjac Laky (slikao Viganj4you)
Na više od pola puta do vrha je dobrodošla okrepna stanica sa vodom i bodrenjem, oboje dobro dođe prije golog krša koji slijedi. „Osvojivši“ vrh dopustio sam si i koji pogled na hrbat Pelješca i koji udah ali neumoljiva konkurencija je pristizala i moralo se krenuti dalje. Iako fizički manje zahtjevno spust je tehnički puno teži. Koncentracija ne smije popustiti ni u jednom dijelu i iako mi se činilo da letim nizbrdo moja prednost pred ostalima se topila a dvoje vodećih se sve više udaljavalo. Pravo olakšanje bilo je dolazak na makadamski put i trčanje po ravnome. Tu sam uzeo jedan gel i dovršio vodu iz ruksaka kojeg sam prilično nepotrebno nosio. Dobro smještena okrepa i ponovno volonteri usmjerili su me na stari Napoleonov put koji je vodio nazad do Vignja. Ulazak u cilj, izotonik i toplo more zaliječili su sve boli u trenu (ok i belgijska piva i magnezij u prahu za svaki slučaj).
Pobjednik prvog Pelišac traila u muškoj konkurenciji, Lazar Badanjac Laky, otrčao je ovu turu za ravno dva sata! 8 minuta nakon ciljem je prošao Ante Stipanović a zatim i ja sa 11 minuta zaostatka za vodećim. U ženskoj konkurenciji pobjedu je odnijela Nikolina Đivanović sa vremenom od 2 sata i 52 minute, za njom slijede Ivona Žitković (3h10′) te Marina Maslek (3h34′).
Velike čestitke organizatorima i volonterima na odličnoj utrci. Kako sam doznao, za ovu priliku uređeno je i očišćeno mnogo kilometara planinarskih staza, što je doprinjelo, kako sigurnosti, tako i užitku natjecatelja.
Remake ulaska kroz cilj (dramaturška adaptacija)
Zbog blizine Dubrovnika, odlične organizacije, velikog broja volontera kao i prirodnih preduvjeta; vertikale od 900m kroz prelijepe pejsaže, povijesne znamenitosti i raznolike podloge, nadam se da je ovo početak tradicije trail utrka u Vignju, preporučam svima i veselim se ponovnom dolasku.
