Dragi DuRun-ovci, obzirom na moje goleme dojmove o Sarajevu, Sarajlijama i Sarajkama, mislim da tom tekstu ne bi bilo kraja, pa bih se osvrnuo samo na utrku, što bi narod rekao „in medias res“.

Spremni smo, 10, 9, 8, 7, …1, krećemo.

Start

Start

Ne dozvoljavam da me ponese adrenalin, kontrolirano napredujem do prvog zavoja i nalazim se vjerojatno među prvih 40-ak trkača. Održavam brzinu uzbrdo, polako prelazim par trkača i bivam pretrčan od dvoje, troje. Prije prvog okreta ugodno se iznenađujem pojavom Draga Paripovića na trećoj poziciji u lovu na Darka Živanovića i Tamasa Nagya, koji trče zajedno nizbrdo prema stadionu Koševo. Kolnik je mokar, pada sitna kiša, nisam stavio kišne gume :-), ne hvatam podlogu idealno, no nema prejakih nizbrdica pa nema velikih problema. Uzimam široko zavoj na skretanju nizbrdo prema Koševu, sigurno je sigurno, da ne izletim s piste :-).

Pri ulasku na stadion kroz tunel razmišljam kako će svjetlo na kraju tunela dobro doći. Ulazak na stadion, obzirom da su tribine prazne, nije toliko poseban doživljaj, ali utrku čini zanimljivijom i dobro je za motivaciju. Nekih 250 m ispred na atletskoj stazi stadiona se nalaze Olivera Jevtić i Slađana Perunović, prvakinje Srbije i Crne Gore i čudno mi je da sam tako blizu. Budući da trčim bez sata, malo se zabavljam matematikom i mislim ako je to 250 m na 2.5-3 km, hm, moglo bi to biti na kraju 2-3 km prednosti za njih, dakle dobar mi je tempo :-). Izlazim sa stadiona, nalijećem na DubrovnikRun-ovce i Ivica mi viče „Enco jako“, ostali me također bodre, imam osjećaj da imam najbolje navijače.

Na tren mi pada misao tko zna što je Ivica mislio, možda kao iskusniji trkač poručuje da pazim da ne pretjeram u tempu u ranom dijelu trke, jer ipak je to najveća greška na dugim stazama, a s druge strane imam osjećaj da sam pametnije krenuo nego u Dubrovniku, plus su vremenske prilike u Sarajevu idealne, ne nakupljam znoj, kišica me hladi, nigdje sunca na vidiku. Ne brinem, slijedi nizbrdica prema 5-om kilometru, vidim „nekog lika“ kojemu piše na poleđini majice „Zoran specijalci“ i rekoh, njega slijedim, pusti noge i lagano ga prijeđi. To mi uspijeva prije 5-og kilometra, prolazim okrijepu na 5-om kilometru, trkač ispred mene se zaustavlja, prelazim i njega, osjećam da sada kreće utrka sa samim sobom, da je tempo prejak i da ću probati nekih 10 km trčati umjerenije bez hvatanja ikoga ispred sebe, samo se skoncentrirati na svoje trčanje.

Staza za objavu

Staza polumaratona

Netko me pozdravlja iz publike, nemam pojma tko, totalno sam u svom svijetu. Na zavoju između 6-og i 7-og km mislim da je organizator slabo odradio signalizaciju, uspijevam pogoditi stazu jedva vidjevši jednog trkača i dva policajca. Uživam u drvoredu, slijedim upute skretničara, dozivam ih da me upute, idem prema okretu između 8-og i 9-og km. Primjećujem jednu trkačicu koja koristi stablo za istezanje nožnih mišića, tko zna, možda su grčevi, možda danak prejakog tempa u startu. Na okretu uzimam okrijepu, slušam da spominju nekih 35 minuta, nemam pojma gdje sam obzirom da ne nosim sat, tek na povratku nalijećem na oznaku 9 km. E, tu me „Zoran specijalci“ prelazi i poručuje mi da držim tempo.

Moram mu se zahvaliti, jer me vukao sljedećih 6-7 kilometara i ubrzavao sam ili barem održavao brzinu slijedeći njega, inače bih se uspavao. Vidim da jedan trkač stoji, možda nešto traži ili je krizica u pitanju, prelazimo ga. Na 10-om kilometru primjećujem Anu u publici, bodri me, dobro se osjećam. Vidim da organizator nudi i izotonični napitak, ali nemam namjeru sagibati se po njega, jer je na podu, a ne na stolu, uzimam samo vodu i kombiniram s gelom nakon 10-og km, kako bih mogao nastaviti trku za „Zoranom specijalcem“. Nakon što smo prošli Vijećnicu, mene i Zorana prelazi neki tip koji djeluje kao da se upravo probudio i da je zakasnio na start, djeluje nestvarno svježe, trči s bočicom žutog napitka u ruci :-). Na skretanju prema Kozjoj ćupriji vidim službeni automobil na čijoj štoperici piše 55:00, očito je da čeka Tamasa, Darka, Draga i ekipu da ih odvede do cilja na povratku s Kozje ćuprije. Još me jedan trkač prelazi.

Na okretu ne uzimam okrijepu, osjećam da sam pun vode, pretjerao sam s hidracijom i prije i tijekom utrke, osjećam se dobro, nikakve patnje na vidiku. Pitam cure na okretu koji je to kilometar, vele mi da je 15.5 km, oznake nema. Na povratku lovim ljude ispred sebe i ubrzo nalijećem na oznaku 16 km. Nisam siguran da su oznake stavljene u pravom smjeru, ali zaboravljam tu temu i gibam nizbrdo. Susrećem Stijepa koji motivira riječima „Ajmo Cone, stisni, nizbrdo sve do cilja“ i bogme sam ubacio u 5-u brzinu.

Izmjenjujem se s dvojicom trkača u poredku, vidim “Zorana specijalca” na nekih 100-tinjak metara ispred mene. Stižemo kod Vijećnice, samo jedan od nas trojice je siguran u putanju i skreće desno. Nalijećemo na raskrižje s Baščaršijom, tu sam mogao procijeniti da smo na svega 1.5 km do cilja. Svi ubrzavamo, idemo sigurno ispod 3:50/km, ali ukupni rezultat iščekujem kao na lutriji. Vjerovao sam da sam spreman za rezultat ispod 1:29, Stijepove riječi nakon utrka u Kotoru i Metkoviću, gdje sam odtrčao 10 km za 39:18 i 6 km za 21:50, da ću ići u Sarajevu oko 1:25:00 su mi se činile pretjerane, no uskoro ćemo vidjeti što sam napravio. Nekih 300 metara prije cilja vidim Draga Paripovića kako napušta poprište, plješćem dok mu se približavam i vičem „Bravo legendo“, sjećajući se studentskih dana kada sam ga mnogo puta viđao na Savskom nasipu tijekom treninga.

Prebacujem pažnju na zadnjih 50ak metara, smiješim se štoperici u cilju, 1:23:40 i odbrojava. Rekoh, što je ovo, taktika bez sata je zabavna, ajde stisni sada da bude ispod 1:24:00 i zaustavilo se na 1:23:50. Vidim djecu Danijela i Sanje kako mi plješću, općenito „raja je stala da se žari i pali, klap klap“ kako bi rekao Rambo Amadeus. Što reći, prezadvoljan sam utrkom. Uzimam medalju, pronalazim “Zorana specijalca” da mu zahvalim na tempu, kojim me gurao naprijed. Zoki specijalac (aka Zoran Jozić) veli „ništa, dogodine idemo brže“. Tu se nalazi i Tamas Nagy, dajem mu ruku, čestitam na pobjedi i oborenom rekordu staze 1:06:39.

Ulazak u cilj

Ulazak u cilj

 

Begova džamija

Nije sve u baklavama i ćevapima (Begova džamija)

 

Registracija

Registracija uz nagradne igre